Uspjela sam kao majka. Zašto mi je onda tako prazno?
Jedna od prvih rečenica koju čujem od žena koje dođu kad "gnijezdo" ostane prazno, kad djeca odrastu i odu svojim putem, zvuči otprilike ovako: "Znam da je sve u redu i da ne smijem biti sebična, ali ne mogu podnijeti to da nije pokraj mene." Primijetite što se događa u toj rečenici: prije nego što je bol uopće izgovorena, već je osuđena. Jer izvana — sve je kako treba. No unutra — tamo je praznina koja nema ime.